07.10.2013., ponedjeljak

Grijeh kao nešto pozitivno

Čudno je kako iz nekih loših stvari možemo izvući nešto pozitivno, zar ne?! Je li pogrešno kada na grijeh gledam kao na nešto pozitivno? Molim Te, nemoj se odmah mrštiti. Dopusti mi da Ti objasnim.

Ne znam postoji li na svijetu išta što me može odvući na dno, kao grijeh; na toliko duboko i tamno dno, da Te više ne mogu vidjeti. A onda su meni, u mome srcu, događa nešto čarobno. Čežnja! Čežnja za Tobom! Jača i iskrenija nego ikada prije! A onda u onim trenucima iskrenog kajanja i obećanja da ću se popraviti, osjećam Tvoj zagrljaj. Tako snažan, tako topao, tako siguran! Osjećam se kao izgubljeni sin koji se vratio svome milosrdnom Ocu. Zar to i nisam?

I tada shvaćam tvoju nelogičnu ljubav: voliš me onda kada sam najprljaviji, najslabiji, kada sam najudaljeniji od Tebe. Sve se više uvjeravam da na ljuba ne treba gledati kao na osjećaj, strast, nego kao odluku da ću nekoga voljeti, poštovati, prihvatiti i vjerovati mu bez obzira što se ispriječi pred nas. Možda je Tebi prepreka moj grijeh i slabost, a meni Tvoja otajstvenost?

- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.09.2013., subota

Razgovor

''Je li moguće da čovjek bude zaljubljen i zbog toga se ne osjeća lijepo?''

''Bojim se da nisam shvatio što hoćeš pitati.''

'' Oprosti, pogrešno sam se izrazio. Je li moguće da se čovjek ne osjeća lijepo zašto što mu je lijepo biti zaljubljen? Da, mislim da sam ovo htio pitati.''

''Pa nema ništa loše u tome da čovjek bude zaljubljen. Dapače, to je poželjno i jako lijepo.''

''Ma znam ja sve to i sve je meni to jasno. Ali Ti kao da zaboravljaš tko sam ja.''

''Pa ti si moj…''

''Jesam, ja sam tvoj… sve ja to znam. Ali ti kao da zaboravljaš da sam ja fra…''

''Ti dobro znadeš da meni nije bitno to fra ispred tvoga imena. I bez njega i s njim ti ćeš biti moj…''

''Ma je li Ti mene provociraš?''

''Ne! Zašto bih?''

''Pa ja sam fratra i zaljubio sam se!''

''Hm… Pa što hoćeš da ti kažem?''

''Pa bilo što! Daj mi savjet! Utješi me!''

''… ili ako hoćeš fra… na neke stvari čovjek ne može utjecat, kao na primjer, kakvo će biti vrijeme, kad će tko umrijeti… Vidiš, tako čovjek ne može upravljati svojim osjećajima. Ne možeš birati u koga ćeš se zaljubiti niti hoćeš li se uopće zaljubiti. Ali možeš nešto drugo. Možeš upravljati svojim postupcima. Ne znam jesi li primijetio, ali bio sam onu večer s vama dvoma. Vidio sam vas dok ste ležali na plaži i gledali zvijezde. Usput, hvala vam na lijepim komplimentima. Potrudio sam se da tu večer nebo bude baš lijepo. I znadem dobro kako si se lijepo osjećao. Ali sam i primijetio dozu straha u tebi. Htio si da se nešto dogodi, iako si znao da to ne bi bilo najbolje. Osjećaji su bili pomiješani. … ljudi ste. Svjestan sam toga. Poznajem vaše slabosti i znam da vam ponekad ne treba mnogo da padnete. Ali, upamti, pad nije kraj! … pad nije kraj! Ja nisam neka babroga koja samo čeka vaše pogreške da bi vas kaznila. Ne, ja sam tu da vam oprostim i da vam pokažem koliko vas volim i koliko ste mi važni. Ti nisi izuzetak. Poseban i jedinstven, kao i svaki drugi čovjek, i meni jednako bitan kao bilo koji drugi. Ne zaboravi to. Hej, bolan! Nisi pao! Budi radostan zbog toga!''

''Ali zašto sam onda ovako potišten?''

''Čuj, a da pogledaš ovo iz nekog drugog kuta. Možda je ovo znak koji ti pokazuje što je zapravo za tebe? Da to shvatiš tako?''

''Nisam o tome tako razmišljao. :')''

''Ne boj se… Ja sam tu! I uvijek ću biti tu za tebe. Uvijek ću imati vremena za tebe. I onda, kad se i ako se, udaljiš od mene, ja ću čekati tvoj povratak. … voli svoj poziv! Njeguj svoj poziv! Moli za svoj poziv! Rasti u svome pozivu!Jedino ćeš tako moći biti sretan i odlučiti što je najbolje za tebe. Ja znadem, ali ti ne smijem odmah otkriti. Ali… samo naprijed! ;)''

''Hvala što postojiš!''

- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.08.2013., petak

Daj mi hrabrost da djelujem ispravno!

Gledao sam večeras jako čudan film. Radi se o djevojčica koja ima psihološki poremećaj. Stvar je u tome da mozak radi suprotno njezinim željama i htjenjima. Između ostalog, ne može kontrolirati što govori: što joj je na umu, to joj je i na drumu.

Gledam je i vidim da joj to zadaje velike probleme. U isto vrijeme mislim, da je to ono što meni treba. Ne to da nekontrolirano govorim ono što mislim već da u pravo vrijeme kažem prave stvari; da ne šutim kada mi je načinjena nepravda; da se ne trudim biti pristojan kada treba biti muško, kada treba biti odrješit i možda bezobrazan.

Htio ja to nekad priznati ili ne, stalo mi je do tuđeg mišljenja, ali i do tuđih osjećaja i reakcija koje moje riječi i ponašanje mogu izazvati. Ali sada sam nešto naučio (netko me naučio), da dođe vrijeme kada čovjek sam sebi mora biti na prvome mjestu. I to nije sebičnost, nije umišljenost već baš suprotno. Jer, ako ne voliš sebe, kako ćeš voljeti druge? Ako ti nisi sretan i zadovoljan, kako ćeš nekoga dugoga učiniti takvim?

Želim lupit šakom o stol i kazat: ''Dosta! Mogu svašta trpjet i mogu dugo trpjet! Ali čemu sve to, ako može i bez toga?! Ne činim ni sebi ni tebi dobro! Prema tebi sam neiskren, a sam sebi štetim! Misli o meni što hoćeš, ali ja sebe volim! Nisam savršen, znadem, bez obzira koliko sam puta rekao da jesam. Sam dobro znaš, da je to šala. Ali to ne znači da od mene možeš praviti budalu i da možeš iskorištavati moju naivnost, jer ja na to tako gledam. Teške riječi, možda, ali tako mi se čini.
Ja nisam ničija publika pa tako neću biti ni tvoja. Jesi, prijatelj si mi, ne najbolji da ti odmah kažem, ali to ne znači da moram slušati tvoje gluposti. Da, gluposti! Mislim da su to gluposti. Slušati deset puta jednu te istu priču o nekim ljudima koji su živjeli prije osamdeset godina, a ne znam ih, je za mene glupost. Prvi put je bilo smiješno, ali već četvrti tužno. A de ne govorim o desetom!

I ne volim, kao ni ti vjerujem, da se o meni pričaju ružne stvari kad nisu istina. Ne prihvaćam olako i ne uzimam za svoje tuđe mišljenje. A ako stvarno misliš tako, onda mi nije jasno što se družiš s nekim kao što sam ja?!

I ne volim kad su ljudi ljubomorni na mene! Ne volim kad mi ljudi zavide! Ne volim kad ljudima nije drago što sam ja sretan! A čini mi se da to mogu mislit o tebi. Sam znaš o kojim situacijama govorim!

Uff, odmah sam lakši trideset kila, sad kad sam ovo izbacio iz sebe! Eto, to se u meni nakupljalo zadnjih nekoliko mjeseci. Dobro sam izdržao. Ali više nisam mogao šutjeti. Vidi, ne želim se prestati družiti s tobom nego ti samo kazati da postoje neke granice koje ne dam da se više prelaze. A ti si ih već davno prešao. Eto, oprosti što mi je trebalo ovako dugo da ti kažem.''

Ljut sam na sebe, jer ovo ovdje pišem, jer Tebi ovo govorim, kada znadem da je blizu mene taj koji ovo treba čuti. Daj mi snage da mu to kažem.

- 16:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.07.2013., utorak

Bajka

Sjedili smo u restoranu. Ona i ja. Sjećam se vremena kada mi se sviđala; kada sam možda bio zaljubljen u nju. Ili su to bili osjećaji koje nisam znao objasniti? Ne znam. Ali znam da nisam bio ravnodušan prema njoj.

Sjedili smo u restoranu. Ona i ja. Razgovarali smo. Dotakli smo se svih tema i došli do tišine. I promatram je. Preko puta mene sjedi cura u koju sam (možda) bio zaljubljen. Promatram je i pitam se tko je ona sad; tko sam ja? Kako je moguće da su osjećaji nestali? Kako to da više nemam potrebu kazat joj da mi se sviđala; da sam bio (možda) zaljubljen u nju? A imao sam. Sam znaš da jesam.

Sjedili smo u restoranu. Ona i ja. Pričamo o mojim zavjetima. Uhvatim sebe kako prvi put o tome pričam; kako je ona ta kojoj to pričam; kako pričam o njima kao što zaljubljen momak priča o svojoj curi: radostan, uzbuđen, ponosan… ''Ništa ovo ne bi vrijedilo da nema višeg cilja. Živjet ću čistoću u siromaštvu i poslušnosti radi Kraljevstva Nebeskoga.''

Sjedili smo u restoranu. Ona i ja. I slušam se. Kraljevstvo Nebesko?! Zvuči kao bajka: tako nestvarno. A ja… ja u nju vjerujem. Što je to? Što to ima u Tebi tako snažno da sam ju ostavio radi Tebe? Je li to ljubav koja nikada ne prestaje? Je li to radost koji dobivam jer ću biti ono što želiš da budem? Je li to mir koji samo Ti daješ?

- 21:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.06.2013., subota

Mome bratu

Sjetim te se često. I drago mi je poslati ti poruku. I još mi je draže bilo čuti da te to razveseli. Ne znam te dobro. Ni ti mene. Ali ne smeta mi. Ne predstavlja mi prepreku da te gledam i volim kao brata. Jer mi to i jesi.

Ona tvoja poruka od jučer to je i potvrdila. Nikad mi nisi bio draži. Htio si da molim za tebe. Bila ti je potrebna molitva pravednika. Ma daleko sam ti ja od pravednika. Ali sam molio za tebe. Bio sam radostan što sam mogao. Čuvam te u molitvi i sjetim te se u njoj često, svakodnevno, ali jučer posebno. Molio sam svim srcem za tebe. Nisam znao koji je razlog tome. Nevažno. On znade.
Nosimo svi svoje križeve. I s vremenom svaki oteža. Mijenja li se njihova težina, ili mi malakšemo? Ne znam. Ali znam da nam ga On nikad ne bi dao da ga ne možemo nositi. Možda si ovih dana padao, ali se nadam da ti je moja iskrena molitva pomogla da se digneš; da otreseš prašinu s koljenja, nasmiješ se i nastaviš dalje. On te prati!

Pogledaj oko sebe. Toliko je ljudi koji te vole i koji su ti uvijek spremni pomoći. I ja sam jedan od njih ;) Prepoznaj u nama Onoga koji te najviše vole i svim Svojim Bićem želi da Mu dođeš!

Budi radostan!

- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.03.2013., subota

Najljepša lekcija ljubavi

Naučio si me najljepšu lekciju ljubavi: ''Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje'' (Iv 15, 13). To i je ljubav: nesebično davanje cijeloga sebe. Jer, pravi prijatelj ništa manje i ne zaslužuje.

I nisi ostao na riječima. Posvjedočio si pravu ljubav, a Ti to i jesi: sama Ljubav. Nazvao si me prijateljem i da bi me spasio, umro si na križu. I iako nisam uvijek najbolji prijatelj, Ti ni u jednom trenutku to nisi prestao biti.

To je bio uvjet da nastavim živjeti; uvjet da počnem i ja voljeti. Je li se isplatilo? Je. Jer, danas ja živim. Danas ja volim.

- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.02.2013., petak

Voliš me

Je li normalno da se čovjek ne osjeća lijepo ondje gdje je odrastao; ondje gdje je proveo najljepše trenutke svoje mladosti? Je li normalno da čovjek misli da mu se braća, iako su starija i nije baš blizak s njima, ne vesele? Ima li pravo čovjek biti tužan kad ga ne pogledaju u oči, kad mu pružaju ruku; kad ga ne pitaju kako je; kad mu se ne nasmiješe? Je li normalno da se čovjek osjeća usamljen među toliko njegove braće?

Zar je moguće da mu se ljudi, s kojima se redovito ne druži skoro dvije godine, toliko vesele? Zar je moguće da mu osmjeh njegova Anđela uspije zasjeniti sve ono što ga je tištalo; da tatin zagrljaj bude dovoljan da nadoknadi sve one zagrljaje, koje je možda očekivao; da mamin osmijeh bude zamjena za sve one osmijehe koje je očekivao od svoje braće; da radost, koju primijetiš na bratu i sestri, kada te ugledaju, nadoknadi onu koju ti druga braća nisu pokazala; da snaga koju mu Ti dadneš u onom bijelom kruhu bude dovoljna, da suzu zamjeni osmijehom?

Zar nije očito? Voliš me!

- 06:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.02.2013., subota

Hvala što postojiš

Bio si mi dalek, kao i svaki drugi fratar sve dok nisam u svome srcu čuo glas koji si ti već prije čuo; sve dok nisam osjetio ono što si ti već prije osjetio; sve dok me Prosjak ljubavi nije osvojio kao što je tebe već prije. Onda sam ti to u povjerenju rekao. Čuvao si moju tajnu, kao da je tvoja. Molio si za mene, znam. Moliš i danas.

Postao si mi prijatelj. Počeo sam te gledat kao jednog. Danas… Danas si mi duhovni brat; stariji brat kojeg sam, kao mali, htio imati. I to sam shvatio kad sam te nakon dugo vremena vidio iza oltara. Bio sam tako sretan.

Lipo te vidit, brate! Hvala što postojiš!

- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.01.2013., četvrtak

Ljubav pisana velikm slovom

Zašto si stvorio čovjeka? Zašto si stvorio mene? Vjerojatno nisam prvi koji Te ovo pita. I vjerojatno neću biti zadnji. Hoću li ikada saznati odgovor? Možda mi je cijelo vrijeme pred očima, a ja ga ne vidim. Možda mi cijelo vrijeme govoriš, a ja ne čujem.

Hvala Ti na mome srcu, jer ono često puta vidi ono što oči ne mogu i čuju ono što uši ne mogu. Zahvaljujući njemu, slutim odgovor na ovo pitanje. Sama si Ljubav, Ljubav koja se piše velikim slovom. A ona se ne zadržava za sebe. Ona se dijeli i samo tako može rasti. I zato si me stvorio: da me možeš voljeti; da me naučiš voljeti; da budem voljen i da volim.

- 08:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.01.2013., utorak

Na kraju dana

Na kraju još jednoga dana dolazim preda Te. Donosim Ti sve što sam danas doživio. Donosim Ti sama sebe. Donosim Ti svoj život. Nije savršen, znam, ali to je najvrjednije što posjedujem, upravo zahvaljujući Tebi, jer si mi ga Ti darovao. Znam da često nisam živio svoj život onako kako bi Tebi bilo drago i da je suvišno pravdati se, jer poznaš moje slabosti. Ali isto tako znam da onome, koji se iskreno pokaje, sve opraštaš. Sada, dok sam na koljenima pred Tobom, osluškujem jeku tišine u kojoj mi Ti govoriš i daješ mi snagu za ići dalje.

Naučio si me kako tišina nije onda kada ušutim, već onda kada Ti govoriš u meni. Oprosti što ću prekinuti tišinu i dozvoli mi da Te upitam, kako me uspijevaš ovakvoga voljeti? Kako me uspijevaš voljeti kada Te toliko puta zanemarim, zaboravim, kada Te, po tko zna koliko puta, povrijedim? Kako? Vjerojatno to nikada neću shvatiti, ali Te molim za jedno: daj i meni dar te ljubavi da mogu voljeti osobu koja me je povrijedila, a onu, koju sam do sad volio, da volim još jače.

Vjerojatno ću se ponoviti, kada Ti kažem, da ću se potruditi oko svoga života; da ću nastojati popraviti ono što ne valja, a usavršiti ono što je dobro; da ću u ljudima nastojati vidjeti Tebe i živjeti tako da i drugi u meni prepoznaju Tvoje Lice; da će moja djela biti na korist drugima, a Tebi na slavu i na hvalu. A dok to ne uspijem izvršiti, dozvoli mi da ti kažem, hvala.

- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< listopad, 2013  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (4)